Lijepe narodne priče u književnoj formi, priče o vilama i vilenjacima, nekim nadnaravnim bićim kojim su nas u neka stara dobra vremena naprosto dojile naše bake i stare majke, našle su se sada ukoričene u jednoj knjizi. Spisateljica, meštrica od slova i izgovora, Maja Delić Peršen predstavila je u Pučkom otvorenom učilištu knjigu „U vilinskom kolu“. To je zbirka priča koju je još u rukopisu prepoznala književna kritika, kao dragulj-knjigu imotske etnobaštine. Knjiga je, kako reče jedan od predstavljača Mladen Vuković, “duhovni suvenir Imotske krajine“, koji je kao takav živio u našem narodu i bio svakodnevicom onih lijepih razgovora uz vatru u dugim zimskim noćima. Pogledajte video autorice Suzane Budimir posvećen ovoj knjizi.

Maja Delić-Peršen izvadila je negdje iz starih škrinja svoje bake i majke zapise i sjećanja i prenijela ih  u jednu divnu knjigu koja se i tehničkim karakteristikama a posebno odličnom fotografijom Suzane Budimir može „prodati“ u bilo kojoj svjetskoj metropoli, prezentirajući imotsku i hrvatsku etnobaštinu.

Predgovor za Majino Vilinsko kolo,napisao je specijalist psihijatar , imoćanin Živko Mišević, knjigu je izdala Matica Hrvatska, ogranak Imotski.

Vile su metafora jedne afektivne i nagonske sfere čovjeka,koja je u biti  de facto i najvažnija sastavnica čovjeka  jer bez toga nema smisla života. Pamet po kojoj smo mi imoćani poznati na daleko u ovoj knjizi dobivaju onu svoju sastavnicu o duševnim stanjima gdje su emocije i nagoni u biti možda puno važniji nego sama pamet.

Imotska krajina kao postojbina svjetski poznate balade Hasanaginica i sa Majinim Vilinskim kolom postaje na jedan način  prijestolnica hrvatske narodne književnosti.

Objavi na:

              

Komentari (51)